Ne prestaj. Nastavi hodati.
Ovu 2010. bih okarakterisala kao relativno lošu. Kad sve saberem i oduzmem, jako malo lijepih stvari se desilo. Ne bih vraćala vrijeme i ne bih to mijenjala, samo želim da pustim da sve ostane iza mene.
Srce ponekad slome čak i usta neznanog junaka, koliko li samo boli kada srce slomi neko vrlo poznat. Ove godine sam provela mnogo neprospavanih noći, isplakala more suza, podarila svijetu milione osmijeha. Trudila sam se da ljudima donosim sreću onoliko koliko je to moguće, to što mi se vraćalo na potpuno drugačiji način sada i nije bitno. Neki bi rekli da previše maštam i iluzijom pravim stvari. Okej, možda i jeste tako ali ja to volim, volim što ne mrzim nikoga, volim što ne mrzim ništa i što sa ponosom mogu da dignem ruke suncu i osjetim svaki njegov zrak koji mi nudi. Provela sam mnogo loših trenutaka koje pokušavam prikriti sa onim dobrim.
Zahvalila sam se mojoj mami što je napravila od mene čovjeka koji ne odustaje, čovjeka koji posle pada uvijek ustane. Hvala ti mama.
Ništa nije savršeno jer život nije savršen i to je ono što ga čini koliko mističnim, toliko i lijepim. Ja sam skup svojih izbora. Ja sam svoja prošlost, sadašnjost i budućnost. Ne bih se mijenjala, ne, nikako.
Voljela bih da u ovoj 2011. svi ljudi budu srećni, da ne žude za nekim savršenstvom jer je baš to isto savršenstvo upravo ispred njih. Sreća je veća ako se dijeli, problemi su manji ako se dijele. Skinite grčeve sa svog lica i naučite da se radujete.
Večeras ću imati samo jednu želju.
Srećna ti nova divni svijete!
