Pišaj po duševnoj sirotinji.
U principu ne bih da pametujem ali moram da izbacim ovo o čemu trenutno razmišljam. Dugo nisam pisala na ovom blogu i ko zna kad ću opet ali kao da je nekog i briga? Znam da nije.
Naime, u proteklom periodu napravila sam sranje onako, istinski i od srca. No, valjda ne marim jer eto, tako mora biti kad se već desilo a i još uvijek nije kasno za ispravke, tačnije, za nove poteze jer igra nije dovršena.
Još uvijek živim u tripu da će naići muškarac koji će znati da cijeni moje unutrašnje vrline jer spoljašnjih nemam. Naravno, kako to uvijek biva, ja plivam u moru plitkih ograničenih ljudi koji ne mare za tuđa mišljenja i osjećanja jer je život sad' sačinjen od čiste blejačine i sakrivanja emocija koje iskaču između četiri zida sobe. Svi površno razmišljaju o nekim dubljim temama kojima treba vremena dok se posle hvale kako su pametni jer su nekog zajebali. Ma hajde.
Pijem kafu sa drugarom kog nisam dugo vidjela i on mi priča koliko je riba karao u proteklom vremenu, kako je seksualno opštio sa njihovim drugaricama, sestrama pa čak i mamama donekle (to mu ne vjerujem jer je lažovčina prve klase). Kaže da su mu rekle da boljeg jebača nisu u životu imale i kako mu je penis savršeno veliki, iako je dobro poznato da svi ti koji se hvale u gaćama nose smoki ili pak kikiriki. I šta koju vaginu materinu mene zanima dal si ti nju jebao u liftu, u parku, na plaži ili pak te povela kod sebe kući da ti pokaže medu na kome si ti kasnije izbacio svoje izlučevine? Došla sam da popijem kafu i da se onako iskuliram od teških dana koji me uništavaju a ne da slušam tvoje hvalospjeve o seksualnim iskustvima.
Vratih se kući i upalih komp. Bar na ovom netu koji je dio svakidašnjice može da se nađe neki normalan lik onako čisto za neku priču, neke teme kojih se davno ne dotakoh ni sa kim osim sa svojim mislima. U fazonu, koga boli kurac što ja ne mogu da nađem dečka koji će eto nekad da odigra sa mnom partiju jamba onako čisto iz zadovoljstva, pa pobogu, zar još uvijek ima da se kupi jamb pored svih online igrica? No, naiđem nekad tako na nekog dečka koji na prvi pogled ima nekih predispozicija da mu IQ nije ravan temperaturi na sjevernom polu. Pa onda ide jedna kafa, druga kafa, treća kafa, šetnja, bleja, smijanje, glupiranje, ozbiljne priče, priče o faksu, životu, nemaštini pa čak i političkoj vlasti. U međuvremenu hvatam sebe kako mi gura jezik do grla dok mi sa obje ruke mijesi dupe kao da će ubrzo da stavi u rernu da se peče hleb. Šta je? Ponestalo romantike, otišla je u kurac odkad nema sva četiri godišnja doba nego samo zima i ljeto. Mora da je do toga. Uostalom, zašto bi iko romantisao kad su i današnje cure zavisne samo od para, kola i jebačine za koju će kasnije biti nagrađene nekom krpicom iz Delte ili pak novim parom štikli. Primjetih da ovaj što mi gura jezik koristi google, wikipediu i vujakliju prije svakog našeg susreta.
Ne pamtim kad sam srela nekog sa kim sam uživala u razgovoru, poljupcima i izlivima nježnosti a da to na kraju nije završilo pričom o seksu i kad ćemo se naći kod njega kući da mi pokaže gajbu.
No, ovo nije sve što bih imala da kažem. Tek sad kad čitam ovaj tekst shvatam koliko sam vulgarna i koliko psujem dok kucam što nikako ne radim kad razgovaram sa nekim. Ne pravim se fina, jednostavno taj vukabular mi nešto i ne leži, valjda jer ne znam da ga pravilno koristim.
Sve dok ne naiđe neko normalan sa svojim stavom, čvrstom rukom i pričom koja obara, pišam po duševnoj sirotinji.
